Finansije i Osiguranje - Bosna i Hercegovina

Do kada će mikrokreditni sektor u BiH posrtati?

Mikrokreditni sektor u Bosni i Hercegovini nastavio je sa negativnim trendovima i u 2014. godini i ponovo je skrenuo pažnju na svoj položaj u BiH. Bilansna suma mikrokreditnog sektora u dramatičnom je padu.

U Federaciji BiH je od 2008. godine gotovo prepolovljena - sa 902 miliona KM pala je na 476 miliona KM u 2013. godini, da bi u prvih pola 2014. godine "smršavila" za dodatnih 4 odsto na 456,3 miliona KM.

Iznos bruto kredita više je nego prepolovljen - 2008. godine iznosio je 830 miliona KM, da bi na kraju 2013. godine spao na 396 miliona KM, a sa 30. junom 2014. godine na 392,6 miliona KM ili dodatnih 1% u odnosu na kraj 2013. godine.

U RS zaključno s krajem jula ove godine iznos plasiranih kredita bio je 145,5 mil KM, što je za 5% manje u odnosu na 2013. godinu.

Sve je manje kreditora i donatora pa su obaveze MKO u Federaciji BiH po uzetim kreditima u 2013. godini u odnosu na 2008. godinu pale za čak 60 posto.

Evidentno je da je ekonomska kriza imala jak uticaj na cijeli sektor, tim prije što je pogodila socijalno osjetljiv sloj siromašnog stanovništva koji je najčešći korisnik ovih kredita.

Zbog toga, iako je pristup klijensta banakama u uslovima krize otežan zbog pogoršanih uslova kreditiranja, klijenti nisu "nahrupili" na MKO sektor.
Ali, sadašnje stanje sigurno je proizvod i drugih faktora.

Odbijajući faktor su, naravno, kamate koje su na nivou "zelenaških" i kreću se od nekih 21 posto za poljoprivredne do čak 40 posto za nenamjenske kredite.

Ipak, struktura kredita u kojoj dominiraju fizička lica 98 odsto te kreditiranje poljoprivrede i uslužnih djelatnosti govori da ove finansijske institucije izvršavaju svoju misiju, a to je da podržavaju lica koja nemaju pristup tradicionalnim izvorima finansiranja i nemaju instrumente obezbjeđenja koje im traže banke.
U tom smislu, one će i dalje imati svoju klijentelu.

No, ono što se događalo u periodu prije krize, a pogotovo kada ove institucije nisu bile pod nadzorom agencija za bankarstvo i nisu bile uvezane u Centralni registrar kredita, naškodilo je imidžu ovih institucija koji ni do danas nije popravljen.

Takođe, "krivci" za sadašnju situaciju su I kreditna ekspanzija u prošlosti i prezaduženost klijenata.
Osim toga, agencije za bankarstvo u svojim izvještajima često podvlače neodgovornost menadžmenta pojedinih organizacija, pa i neprimjereno visoke bonuse koji su isplaćivani pojedinim menadžerima, i to usred ekonomske krize.

Takođe, činjenica da je zbog problema sa likvidnošću uzrokovanih teretom otplate obaveza jedan broj MKO u teškoćama, govori da je nestabilnost još uvijek jako prisutna u ovom sektoru.

Očigledno da je potrebna konsolidacija, o čemu govori i podatak da od 13 MKO u Federaciji BiH šest njih kontroliše više od 90 odsto aktive. Jasno je da će biti nužna spajanja i pripajanja MKO sa manjim iznosom kapitala i većim iznosom otpisanih zajmova većim mikrokreditnim organizacijama.

Takođe, potrebno je povećati odgovornost u upravljanju ovim finansijskim institucijama, kao i u upravljanju rizicima, te što je više moguće raditi na smanjenju kamatnih stopa.

Nažalost, situaciju na ovom planu čini teškom činjenica da banke ne podržavaju ovaj sektor plasiranjem kredita po višim kamatnim stopama.

Mikrokreditne organizacije su se u BiH, za razliku od drugih zemalja okruženja, primile, mada se i njihov izumitelj, Pakistanac Muhamed Yusuf, koji ih je instalirao u zabačenims selima Indije, pokolebao u vezi sa njihovom svrsishodnosti i djelotvornosti u pomoći stanovništvu.

Ipak, njihov značaj u izuzetno bankocentričnom finansijskom sistemu BiH postaje sve manji, a nakon rasta do 2008. godine ekonomska kriza pokazala je da je njihova uloga ipak bila precijenjena.